Identitet majke Leonarda da Vinčija je uvek bio misterija. Istoričari umetnosti su nastojali da pronađu informacije o ženi čiji je vanbračni sin postao umetnički genije koji je naslikao Mona Lizu. Sa samo mogućim imenom – Katerina – bilo je spekulacija da je bila seljanka, ili čak robinja iz severne Afrike. Osim toga, bilo je malo toga da bi se nastavilo dalje.
Sada, skoro šest vekova kasnije, jedan od vodećih svetskih autora o Leonardu je dao mnogo potpuniji prikaz njene priče, sklapajući svet njenog sina koristeći dokumenta koja su ranije prevideli.
Prema rečima profesora Martina Kempa, profesor emeritus istorije umetnosti na Univerzitetu Oksford, Leonardova majka je bila Katerina di Meo Lipi, siromašno i ranjivo siroče, i imala je samo 15 godina kada ju je zaveo advokat. Živela je sa svojom bakom na oronouloj farmi, kilometar i po udaljenoj od grada Vinči na toskanskim brežuljcima.
Kemp je ovu tezu izneo u knjizi koja treba da izađe sledeći mesec, “Mona Lisa: Ljudi i slika,” napisanu sa dr Đuzepeom Palanti, ekonomistom i istraživačem umetnosti. Dokumenti koje je otkrio Kemp ne donose nove informacije samo o Da Vinčijevoj majci, već i o samoj Mona Lizi, odnosno Lisi del Đokondo i njenom mužu Frančesku.
Frančesko nije bio nikakav uglađeni trgovac svilom, kao što se ranije pretpostavljalo, nego trgovac šećerom iz Madeire, kožom iz Irske, nekretninama, novcem i – robljem, veruje Kemp, sudeći po dokazima redovne kupovine ženskih robova.
Prof. Martin Kemp here to talk Leonardo, Mona Lisa and 15th Tuscan tax returns @BBCFrontRow now pic.twitter.com/gur411jWwI
— John Wilson (@JohnWilson14) May 22, 2017
Ovo profesorovo istraživanje, takođe, dovodi u pitanje dosadašnje poznato Leonardovo mesto rođenja 15. aprila 1452. godine u mestu Anćianu, tri i po kilometara udaljeno od Vinčija. To je mesto koje godišnje privlači na hiljade turista, ali dokumenta sugerišu da ljubitelji umetnosti posećuju pogrešnu lokaciju. On veruje da je mesto rođenja verovatnije bila kuća njegovog dede po ocu, u Vinčiju, gde je Leonardo odrastao.
Kemp je rekao: “Leonardo je predmet apsolutno neverovatnog javnog interesa. Tako da je razjašnjavanje realnosti njegovog života zapravo velikog značaja.“
Kemp je u arhivama u Vinčiju i Firenci iskopao finansijske dokumente iz 15. veka. Ona su se pokazala kao zlatni rudnik, koje su drugi istoričari umetnosti očigledno prevideli.
Veći deo novih dokaza dolazi od potvrda o porezu na nekretnine. Kemp je rekao: “Toskana je vrlo rano uspostavila sistem oporezivanja bogatih i nametnula poreze na vredna imanja. To je fantastično otkriće jer su svi morali predati izveštaje… Naravno, svi su se predstavljali kao siromasi. Svi su u dokumentima pisali da se zgrada raspada, no inspektori su obavljali svoj posao.“
“U slučaju Vinčija, Katerinin otac, koji je po svemu sudeći bio beskoristan, imao je oronulu kuću u kojoj niko nije živeo pa mu nisu mogli naplatiti porez… On je nestao i navodno je jako mlad umro. Tako je Katerina ostala sama.“
Katerina je imala i polubrata Papu, novorođenče, a baka joj je umrla godinu pre 1451. godine, ostavljajući ih bez sredstava ili podrške, osim ujaka sa “polusrušenom“ kućom i stokom.
Prema Kempovim rečima, nju je zaveo 25-godišnji Ser Pijero da Vinči, ambiciozni advokat koji je radio u Firenci. Dokumenti pokazuju da je on otišao na odmor u julu 1451. godine, “baš u pravim nedeljama za njenu trudnoću,“ rekao je Kemp. “Lepo, prolećno veče verovatno na poljima – i to je bilo to.“
Sam advokat je imao dogovoren brak i Kemp veruje da je njegova porodica Katerini dala skromni miraz. To objašnjava kako se – bez sredstava ili imovine – ubrzo udala za Antonija di Piera Butija, lokalnog farmera “iz svog sloja društva.“
Leonardo je odgajan u obližnjoj kući njegovog dede, Antonija da Vinčija. Takvi aranžmani nisu tada bili retkost, rekao je Kemp. Antonijeva poreska prijava iz 1457. godine navodi članove porodice, uključujući i Ser Pijerovog vanbračnog sina, kao “rođen od strane njega i Katerine.“
Dokumenti pokazuju da je Katerina kasnije rodila i drugog sina i čitiri kćeri, samo nekoliko kilometara dalje od svog prvog sina. Oni otkrivaju dalju vezu između advokata i Katerine: on je obavio manji pravni posao za njenog muža.
Kemp se nada da će njegov rad staviti tačku na “potpuno neverovatne mitove“ koji su se izgradili oko Leonardovog života. “Ono što je postalo posebno atraktivno u javnosti,“ rekao je on, “bilo je to da je Katerina bila robinja, robinja iz Afrike, ili čak iz Indije. Katerina je bilo ime koje se davalo robinjama.“
Kemp je priznao da će istraživanje biti “uznemirujuće“ za vlasti Vinčija, koji su njegovu kuću pretvorili u turisičku atrakciju. “Kada sam prvi put otišao tamo, to je u suštini bila samo kamena ljuska… Oni su sada dobili multimedijalne ekrane, parkinge i poboljšali su izgled.“
Njegova knjiga ismeva istoričare koji su pokušali da istaknu svoja imena sa novim teorijama o Mona Lizi – “da je ona Leonardo odeven u žensku odeću i našminkan… da je ona prostitutka.“ Kako on kaže, “tako legende postanu istinitije od istine.“
Zašto je toliko značajnih dokumenata bilo ignorisano do sada?
“Svaki put vas zapanji da očigledni potezi nisu napravljeni,“ rekao je Kemp. “Arhivama se ne bave jer, u trenutnim akademskim krugovima, potrebno je da dobijete brze rezultate, a ne da detaljno pregledate materijal bez garancije da ćete išta naći.“
Webtribune.rs