Nema sumnje da je supernova realna opasnost za život na Zemlji. Ono što je do sada bilo nejasno je to koliko se blizu supernova mora desiti da bi uništila život na Zemlji. Takođe je važno da shvatimo koliko je verovatno da se takav događaj odigra.
Poslednja supernova, viđena ljudskim okom, bila je dokumentovana od strane Johana Keplera 1604. godine. To je bilo na udaljenosti od oko 20.000 svetlosnih godina. I, iako je sijalo svetlije nego bilo koja zvezda i bilo vidljivo po dnevnom svetlu, svakako nije izazvalo nikakve probleme na Zemlji.
Astronomi su sada izračunali udaljenost na kojoj bi super nova izazvala masovno izumiranje na Zemlji, i oni procenjuju da je “zona smrti“ na 50 svetlosnih godina.
Šta je “zona smrti“?
“Ljudi su procenili “zonu smrti“ za supernovu u radu 2003. godine, i došli su do zaključka da je to na oko 25 svetlosnih godina od Zemlje,“ rekao je on. “Sada mislimo da je možda malo više od toga. Oni su ostavili neke efekte ili nisu imali dobre brojeve, tako da mi sada mislimo da je udaljenost malo veća.“
Ne znamo tačno, i naravno da to ne bi bila čvrsto ograničena udaljenost. To bi bila postepena promena. Ali mislimo da je negde oko 40 ili 50 svetlosnih godina. Dakle, događaj na 150 svetlosnih godina bi imao neke efekte ovde, ali ne bi izazvao masovno izumiranje,“ rekao je Adrian Melot, profesor fizike i astronomije na Univerzitetu u Kanzasu.
Pre oko 2,6 miliona godina, supernova je izazvala masovno izumiranje na našoj planeti, ali rizik koji ćemo iskusiti kao pretnju od supernove nije veliki. Supernova se dešava otprilike jednom na svakih 100 godina u Mlečnom putu. Ali Mlečni put je veliko mesto, širom 100.000 svetlosnih godina a naše Sunce se nalazi blizu kraja Mlečnog puta, gde su neke zvezde dovoljno masivne da postanu supernove, što ograničava opasnost, ali ne znači da je nemoguće.
Može li čovečanstvo preživeti supernovu koja nije daleko?
Čak i ako ljudi uspeju da prežive takav događaj, njegove posledice bismo gledali generacijama. Stotinama hiljada godina nakon što bi svetlost iz supernove izbledela, i dalje bismo na nebu videli nešto slično kao Crab Nebula.
Eksplozija supernove emituje snažnu svetlost, neutrine i naelektrisane čestice velike brzine. Naelektrisane čestice, koje su obično poznate kao kosmički zraci, lako bi mole prodreti u Zemljinu atmosferu, ako potiču iz blizine. Na 150 svetlosnih godina, ovi kosmički zraci bi svakom organizmu na Zemlji dali nekoliko CT skeniranja godišnje. Rak i mutacije bi bile najočiglednije posledice za biologiju Zemlje od kosmičkih zraka supernove.
Pored kosmičkih zraka, tim je otkrio da bi supernova izazvala plavu svetlost koja bi sijala na nebu noću oko mesec dana.
“To bi se pokazalo kao prilično loša stvar za skoro sve žive organizme,“ rekao je Melot. “To odbacuje san i remeti vašu proivodnju melatonina. Ja nikada ne bih želeo plavi LED budilnik u svojoj spavaćoj sobi, na primer. Plava LED ulična svetla su se pokazala da imaju loše efekte na životinje, izazivajući promene u ponašanju. Ali ovaj efekat bi trajao samo oko mesec dana. Mislim da nikada ne biste videli dokaze u fosilnom zapisu.“
Koliko bi trebalo da brinemo zbog opasnosti od supernove?
Iako se ne može poreći da supernova predstavlja pretnju za našu planetu, ne treba mnogo da brinemo o ovom kosmičkom događaju. Melot misli da bi trebalo da se fokusiramo na potencijal mnogo bliže kućnim pretnjama, kao što su globalno zagrevanje, jer se supernova najverovatnij neće dogoditi u bliskoj budućnosti.
Najbliži potencijal supernove je Betelgez, udaljen oko 600 svetlosnih godina, kaže Melot.
“To je mnogo dalje od ovoga što smo govorili,“ rekao je on. “Dovoljno je blizu da bude spektakularno u smislu da će biti svetlo i da će te to videti po danu, ali ne bi bilo štetnih efekata.“
Webtribune.rs