Članovi Društva za planetarno SETI istraživanje (SPSR) su nedavno objavili rad u časopisu Journal of Space Exploaration o određenim funkcijama na udaljenoj strani Meseca koje se pojavljuju u krateru Paracelsus C. pod nazivom “Analiza slika neobičnih struktura na udaljenoj strani Meseca u krateru Paracelsus C.“
U njemu se tvrdi da bi ove karakteristike mogle biti veštačkog porekla, što znači da ih je neko drugi, osim ljudskih bića, izgradio i stavio ih tamo.
Suprotno popularnom verovanju, izveštaji o veštačkim strukturama na Mesecu su i česti i stalni. Među prvima su bili u knjizi Džordža Leonarda 1976. godine “Neko drugi je na Mesecu,“ i knjizi Freda Steklinga 1981. godine “Otkrili smo vanzemaljske baze na Mesecu.“ Postoji ih mnogo više, od mnogo proverenih izvora, i doći ćemo i do njih kasnije u članku.
Tokom prvih godina SETI Instituta, 1963. godine je čak i Karl Sagan govorio o mogućnosti vanzemaljske posete:
“Nije isključeno da i dalje postoje predmeti ovih poseta, ili da se čak i neka vrsta baze održava (verovatno automatski) unutar sunčevog sistema da obezbedi kontinuitet uzastopnih ekspedicija. Zbog atmosferskih uticaja i mogućnosti detekcije i mešanja od strane stanovnika Zemlje, bilo bi poželjno ne podizati takvu bazu na površini Zemlje. Mesec se čini kao jedina razumna alternativa.
Predstojeće fotografsko izviđanje Meseca visokom rezolucijom iz svemirskih vozila – posebno zadnje strane – možda ima ove mogućnosti na umu.“
Ova nova studija opisuje kako su otkrili sedam slika Apollo-15 i četiri Lunar Reconnaissance Orbiter (LRO), istih zagonetnih objekata u mesečevom krateru Paracelsus C, i kako se oni značajno razlikuju od stena razbacanih oko i unutar većine kratera na Mesecu.
Na osnovu više slika snimljenih u različitim vremenima lunarnog dana, i iz različitih uglova Sunca, autori ističu kako je moguće predvideti približan oblik objekata korišćenjem softvera koji rekonstruišu reljef na osnovu senčenja (tzv. shape-from-shading softveri).
https://t.co/fhae2qEAZM
Naš Mesec je veštačka tvorevina i doveden je ovde iz daleke galaksije, evo odakle … pic.twitter.com/dCn32YY58C— Webtribune.rs (@WebtribuneRs) July 18, 2016
Ovaj tip 3D reljefa im je omogućio da vide koliko čudno objekti izgledaju na svojoj lokaciji u okviru jugozapadnog kvadranta kratera, koji ima oko 24km u prečniku. Pitanje koje naučnici sada postavljaju je, da li su ovi objekti veštački? Ako jesu, kada su oni proizvedeni, i od strane koga? Oni ističu da bi rover misija na Paracelusus C verovatno dala neke vrlo zanimljive odgovore.
Studija se zaključuje tvrdnjom: “Na osnovu dokaza predstavljenih u ovom radu, smatramo da je ovo područje u Paracelsus C jedan takav kandidat koji je dostojan budućih studija orbitalnim misijama i površinskim roverima. Obe krakteristike analizirane u ovoj oblasti se bitno razlikuju od okolnog terena.“
Karl Sagan je tvrdio da su odstupanja poput ovih neophodni (mada nedovoljno) uslovi inteligentne aktivnosti. Ono što je takođe zanimljivo napomenuti o Saganu je da je on bio optužen, od strane više kolega, za pomaganje eliti sa vanzemaljskim zataškavanjem.
Još jedna velika stvar je da se autori bave naučnom prevarom, što je nešto što danas vidimo u svim domenima istraživanja, od zdravstva do klimatskih promena. Politizacija nauke je pravi problem u modernom svetu, a autori studije ističu kako to ometa napore da se sazna više o svemiru: Izrazito konzervativni mejnstrim naučni establišment često odbacuje anomalije na osnovu same tematike, na primer, ne može biti vanzemaljskih predmeta na Mesecu, jer ne postoje vanzemaljski predmeti na Mesecu (ili drugim planetama).
Takav stav je primer dogmatskog zaključivanja, na osnovu uverenja da vanzemaljci ne postoje, ili da ako postoje, nisu mogli putovati do našeg sunčevog sistema.
Šta bi oni mogli biti? Pogledajte slike
Jedan od autora, Mark Karloto, naučnik za slike, sa 30 godina iskustva u satelitskom daljinskom očitavanj i digitalnoj obradi slika, proučavao je optiku, signal i obrađivao slike na Karnegi-Melon Univerzitetu od 1972-1981. godine, gde je stekao svoju doktorsku diplomu. On je imao nekoliko visokih pozicija na akademiji i industriji.
U videu, kao i u radu, on navodi kako ove lunarne karakteristike izgledaju kao “neobične strukture,“ pa čak i “neobični prolazi tuneli“: “Kombinovanjem više fotografija pokazujemo da veća karakteristika, orijentisana u pravcu severoistok/jugozapad, nije samo zid, već dva zida na obe strane uske doline ili “prolaz.“ Korišćenjem jednostavnog rekonstruisanja i 3D terenske vizualizacije, pokazali smo kompjuterski generisanom perspektivom koja gleda na severoistok da se čini da kraj na jugozapadu predstavlja ulaz u prolaz. Obrnuti ugao gledanja ka jugozapadu pokazuje da se prolaz završava na uzvišenom terenu na drugom kraju, što možda vodi u podzemlje. Teren koji okružuje dve strukture nije ravan, već se čini kao da je “iskopan“ nekim nepoznatim mehanizmom, prirodnim ili veštačkim. Pokazalo se da se ovi objekti vizuelno razlikuju od lunarne pozadine, jer je njihova osnovna struktura drugačija.“
https://t.co/V6uUqD8xSb
NEKO NAS POSMATRA: Zemlja ima svoj tajanstveni mesec koji kruži oko nje već 100 godina pic.twitter.com/q2qYvLtFLq— Webtribune.rs (@WebtribuneRs) June 25, 2016
Više čudnih abnormalnosti na Mesecu
“Dame i gospodo, moja vlada, NASA, za koju mnogi u SAD kažu da znači “Nikada pravi odgovor“ (Never A Straight Answer), nastavila je sa brisanjem 40 rolni filma Apollo programa – let na Mesec, let oko Meseca, sletanja na Mesec, ljudi koji su tu hodali. Oni su, za ime Boga, izbrisali 40 rolni filma tih događaja. Sada govorimo o nekoliko hiljada pojedinačnih kadrova koje su takozvane vlasti uzele da utvrde da vi niste imali pravo to da vidite. Oh, oni su bili “razorni,“ “društveno neprihvatljivi,“ “politički neprihvatljivi.“ Pobesneo sam.“
Ovaj citat iznad je od Boba Dina, penzionisanog zastavnika prve klase američke vojske koji je takože služio u Vrhovnoj komandi savezničkih snaga za Evropu (SHAPE) NATO-a kao obaveštajni analitičar.
Čak je i ruska vlada pozvala na međunarodnu istragu o nestanku filmova o američkim sletanjima na Mesec, kao i lunarne stene od 400 kg koja je prikupljena iz više lunarnih misija.
Povrh svega toga imamo komentare nekoliko astronauta, uključujući i dr Edgara Mičela, 6. čoveka koji je hodao pop Mesecu, koji aludira na činjenicu da vlada već zna da nismo sami:
“Čitajte knjige, čitajte predanja, počnite da shvatate šta se zaista dešava, jer nema sumnje da smo bili posećeni… Univerzum u kom živimo je mnogo čudesiji, uzbudljiviji, složeniji i dalekosežniji nego što smo ikada mogli pretpostaviti… Čovečanstvo se dugo pitalo da li smo sami u univerzumu. Ne, nismo sami.“
“Ja sam bio dovoljno privilegovan da sam upućen u činjenicu da smo bili posećeni na ovoj planeti i da je NLO fenomen stvaran, iako se to prikriva od strane vlade već duže vreme. Da, bilo je srušenih letelica i leševa. Nismo sami, oni dolaze ovde već duže vreme.“ – Dr Edgar Mičel, doktor nauka, astronaut NASA-e
Čak je i zamenik rukovodioca Klementina misije na Mesec, koja je bila deo zajedničkog svemirskog projekta između Organizacije za odbranu balističkim raketama (BMDO) i NASA-e koji je otkrio vodu na mesečevim polovima 1994. godine, rekao da je to zaista bila fotografska posmatračka misija da se provere čudni objekti na suprotnoj strani Meseca. On je takođe izjavio da je video slike više veštačkih struktura na Mesecu koje nisu naše, tvrdeći da nema šanse da smo mi izgradili takve stvari i da je neko drugi tamo.
On trenutno radi kao konsultant za Morningstar Applied Physics.
Ne tako davno, on je održao predavanje pokazujući dokaze o postojanju inteligentne civilizacije koja odavno postoji na Marsu, kao i, kako on kaže, definitivan dokaz da su ogromno lice i piramida koji su pronađeni na Marsu 1976. godine konstruisani od strane inteligentnog života: “Tajnovitost u vladi je zlo koje je ponekad neophodno, ali ja mislim da je dobra stvar što se završava ovo prikrivanje na Marsu, i nadam se da ćemo u jednom trenutku moći da sednemo i vodimo iskren razgovor, ne o tome šta se desilo na Marsu pre 250 miliona godina, već šta se dešava upravo sada.“
Dr Norman Bergrun, koji je radio za Ames istraživačku laboratoriju, NACA (Nacionalni savetodavni komitet za aeronautiku), i Lokidovu kompaniju za rakete i svemir (Lockheed Missiles and Space Company), optužio je NASA-u da “namešta“ slike da bi sakrila neke određene stvari.
On je radio za NASA-u više od jedne decenije.
Još jedan odličan primer iskaza svedoka dolazi od Done Har, koja je imala tajnu dozvolu dok je radila za NASA-inog izvođača Philco Ford. Ona je jedan od nekoliko stotina svedoka saradnika sa verifikovanom biografijom koji su istupili u okviru projekta obelodanjivanja dr Stivena Grira, kako bi javno svedočili o svojim iskustvima radeći u tim sektorima.
Posao njenih kolega je bio da retuširaju dokaze o NLO-ima sa fotografija pre nego što ih puste u javnost.
Karl Volf, još jedan svedok Grirovog projekta obelodanjivanja, dobio je zadatak da u NSA objektu radi popravku opreme, i naišao je na pilota koji mu je rekao o tome kako oni dobijaju slike iz lunarnog orbitera. Rečeno mu je da su otkrili bazu na zadnjoj strani Meseca. Imajte na umu, to je bilo 1965. godine. Karl tvrdi da je video mozaik koji je prikazivao bazu, geometrijske oblike, kule, sferične zgrade, radare, i druge masivne strukture. On je svoj iskaz dao u Vašingtonu na Nacionalnom pres klubu pre više od jedne decenije.
Zanimljiva stvar za razmišljanje, zar ne?
Webtribune.rs