Nedvosmisleno, vreme je jedna od velikih misterija univerzuma, kao i mislilaca, filozofa, naučnika, a mi, obični ljudi, razmišljamo o postojanju vremena i šta je ono zaista, već dugo vremena.
Zbog toga postoji mnogo “definicija“ vremena jer je toliko ljudi pokušalo da ga definiše.
Kaže se, na primer, da je “vreme“:
- Kontinuirani, neograničeni napredak postojanja i događaja u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, koji, kao što se pretpostavlja, postoje svi odjednom.
- Dimenzija u kojoj se događaji iz prošlosti mogu odrediti kroz sadašnjost i budućnost, kao i merenje trajanja događaja i intervala između njih.
- Kontinuirana, merljiva količina, u kojoj se događaji pojavljuju u nizu, i koji se odvija iz prošlosti kroz sadašnjost u budućnost.
Nažalost, ne postoji jedna definicija koju su usvojili “obični ljudi”. Oni jednostavno ne mogu tačno da definišu šta je vreme. Često se slažu da je vreme kontinuum, koji prati šemu prošlost-sadašnjost-budućnost, a događaji se dešavaju nepovratno i ne mogu se izbeći.
To znači da se slažemo da vreme postoji, i da postojanje vremena izgleda kao nešto apsolutno normalno i stvarno, jer živimo svaki dan, funkcionišemo po rutinama kao što su škola, posao, spavanje itd, a sve je smešteno u vremenske okvire, kako bi nam život učinili lakšim i disciplinovanijim.
Međutim, mnogi fizičari kažu da vreme samo po sebi zapravo ne postoji.
To je iluzija stvorena u ljudskim umovima i samo njegovo postojanje je kodirano u našim umovima. Za nas vreme “teče“ i često kažemo: “ističe vreme… moram da idem…“, ali sa stanovišta fizičara, vreme ne teče ili ne prolazi, ono je – jednostavno – takvo.
Štaviše, vreme ne funkcioniše kao niz događaja koji su se dogodili, koji se dešavaju sada, ili će se dogoditi u budućnosti. Ovi događaji, kao deo četvrodimenzionalnog prostora-vremena, postoje odjednom.
Ali neki od njih su se već desili, neki se dešavaju, a neki nam za sada, ostaju velika nepoznanica. Mi ljudi pravimo veliku razliku između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, ali kao što je rekao veliki Albert Ajnštajn:
“Razlika između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti je samo tvrdoglava uporna iluzija.“
Već u 16. veku, Angelus Silesius (1924-1677), nemački katolički sveštenik i lekar, poznat kao mistik i religiozni pesnik, takođe je rekao:
“Vreme sam stvaraš, njegov sat kuca u tvojoj glavi. U trenutku kada zaustaviš misli, i vreme će se umrtviti…“
Pre nekoliko decenija, američki teoretski fizičar, Džon Arčibald Viler (1911-2008), zajedno sa svojim kolegom Brajsom DeVitom (1923-2004), američkim teoretskim fizičarem, predstavio je pojam crne rupe i razvio jednačinu, takozvanu “Viler-DeVit jednačinu“, koja je pokazala da vreme kao takvo ne postoji.
Jednačina je dugo bila kontroverzna, jer su naučnici imali poteškoća da prihvate da vreme ne postoji na nivou materije.
U svojoj knjizi “O vremenu: Ajnštajnova nezavršena revolucija“, Pol Dejvis piše da je “pre mnogo vekova, sveti Avgustin Hiponski, jedan od najistaknutijih svetskih mislilaca koji su se specijalizovali u prirodi vremena, pružio perceptivni, ali zagonetan, odgovor na ovo pitanje: “Ako me niko ne pita, znam, ali ako bilo ko od mene zatraži da mu kažem, ne mogu…“
Postoji mnogo problema sa vremenom i najverovatnije će vreme ostati jedna od najvećih zagonetki čovečanstva, barem neki duži vremenski period.
Objasnite vreme? Ne bez objašnjavanja postojanja. Objasnite potojanje? Ne bez objašnjavanja vremena. Otkrivanje duboke i skrivene povezanosti između vremena i postojanje je zadatak za budućnost.
Webtribune.rs