Antarktik – “negostoljubiv“ beli kontinent kakvog ga danas znamo, nekada je bio površina prekrivena lisnatim subtropskim šumama punih palmi, paprati i četinara.
Pre nešto više od 50 miliona godina, ovaj zamrznuti kontinent je izgledao mnogo drugačije od onoga što danas vidimo.
Kada bi čovečanstvo moglo putovati u prošlost i posetiti Antarktik, ne bismo morali nositi toplu i vodootpornu odeću kako to današnje ekspedicije rade, jer bi temperature bile tople i prijatne.
Sada je grupa istraživača otkrila više dokaza o tome kako je Antarktik izgledao u dalekoj prošlosti, jer su otkrili fosilne fragmente sa 13 stabala koja su rasla na kraju permijskog perioda, pre dinosaurusa.
Ovo otkriće su napravili Erik Gulbranson i Džon Izabel sa Univerziteta u Viskonsinu-Milvoki (UWM) koji su istraživali transantarktičke planine ovog kontinenta. Na kraju svog putovanja, naučnici su otkrili fosilizirane delove od 13 stabala.
Ovo otkriće još jednom potvrđuje da je sada zamrznuti kontinent nekada bio prekriven bujnim šumama i da je vrveo od života, najverovatnije kada je i dalje bio deo superkontinenta Gondvana koji je obuhvatao čitavu južnu hemisferu.
Naučnici su uvereni da su masivne šume pokrivale čitave kontinente na kraju permijskog perioda, geološke ere pre prvih dinosaurusa.
“Ljudi su znali o fosilima na Antarktiku još od ekspedicije Roberta Falkona Skota 1910-1912. godine. Ipak, veći deo Antarktika je danas još uvek neistražen“, rekao je Gulbranson.
Takozvani premijski period se završio pre nekih 250 miliona godina, što se smatra najvećim masovnim izumiranjem u istoriji, jer se naša planeta brzo prebacila iz uslova ledene kuće do uslova staklene bašte.
Veruje se da je nestalo 90 odsto vrsta na Zemlji, uključujući i polarne šume za koje su naučnici pronašli dokaze.
Pošto je bujno antarktičko drveće raslo na polarnim geografskim širinaa gde biljke danas ne mogu da rastu, istraživači veruju da je drveće koje je tamo nekada raslo bilo ekstremne vrste. Stručnjaci sada pokušavaju da razumeju zašto su te šume izumrle.
“Ova drevna šuma predstavlja uvid u život pre izumiraja, a to nam može pomoći da razumemo šta je izazvalo ovaj događaj“, objasnio je Gulbranson.
Naučnici objašnjavaju da je drveće koje je nekada raslo na Antarktiku bilo naviklo na uslove kao nigde na planeti, jer je preživelo polarne ekstreme beskonačnog svetla i totalnog mraka, što je, po mišljenju stručnjaka, još jedan razlog zašto vredi proučiti to zašto su izumrla.
“Danas ne postoji ništa slično tome. Ovo drveće je moglo da uključi i isključi svoje cikluse rasta kao na prekidaču za svetlo. Znamo da se zimsko gašenje dešavalo odmah, ali ne znamo koliko su aktivni bili tokom letnjeg perioda i da li su mogli sebe da primoraju na uspavanost dok je svetlo još bilo napolju“, rekao je Gulbranson.
Webtribune.rs