Tim belgijskih istraživača je otkrio da je Adolf Hitler bio mešovite rase, sa uzorcima DNK koji pokazuju jevrejsko i afričko poreklo.
Studija, koju su vodili novinari i istoričari, ukazuje na to da je Firer bio u bliskom srodstvu sa istim onim etničkim grupama koje je pokušao da istrebi tokom svoje vladavine.
U decenijama posle smrti Adolfa Hitlera, poreklo ovog nacističkog lidera je bilo predmet besmislenih spekulacija i intenzivnih kontroverzi. Neki su sugerisali da je njegov otac, Alojz, kog je rodila žena po imenu Marija Šiklgruber, bio nelegitimno dete Leopolda Frankenbergera, mladog Jevreja čija porodica je nju zaposlila kao služavku. (Ona se kasnije udala za Johana Hidlera – kasnije pisano kao “Hitler“ – čije je prezime njen sin prisvojio). Drugi su tvrdili da je Alojzov biološki otac bio takođe i deda Hitlerove majke, Klare Pelcl, što Adolfa čini produktom incestnog braka.
Da bi razotkrio misteriju Firerovih korena, belgijski novinar Žan-Pol Mulders se udržio sa Markom Vermerenom, istoričarem koji je naširoko pisao o Hitleru i njegovim precima. Ovaj duo je sakupio uzorke pljuvačke od 39 živih rođaka ovog diktatora, uključujući i pra-nećaka, Aleksandra Stjuarta-Hjustona, koji živi u Njujorku, i austrijskog rođaka identifikovanog samo kao “Norbert H“.
Zatim su sprovedeni testovi kako bi otkrili glavne haplogrupe uzoraka, koje su skupovi hromozoma koje genetičari koriste za definisanje specifičnih populacija.
Pišući za magazin “Knack” na flamanskom jeziku, Mulders je objavio da je najdominantnija haplogrupa rođaka, poznata kao E1b1b1, retka kod zapadnoevropskih ljudi, ali je česta kod Severnoafrikanaca, a posebno kod Berber plemena u Maroku, Alžiru, Libiji i Tunisu. To je takođe jedna od glavnih loza jevrejskog stanovništva, prisutna u 18 do 20 odsto jevrejske etničke grupe Aškenazi, i 8,6 do 30 odsto kod Serfadi Jevreja.
Drugim rečima, Hitlerovo porodično stablo je možda uključivalo jevrejske i afričke pretke.
Naravno, tragična ironija ovog otkrića je to što je Hitlerov nacistički režim sistematično izbrisao dve trećine evopske jevrejske populacije između 1933. i 1945. godine. Ljudi afričkog porekla su se takođe smatrali neprijateljima Arijevaca, čija su pretpostavljena rasna čistoća i superiornost bili u središtu smrtonosne retorike autora knjige “Mejn kampf“ (Moja borba).
Kao što je Mulders to rekao u članku u “Knack-u”: “Iz ovoga se može pretpostaviti da je Hitler bio u srodstvu sa ljudima koje je prezirao“.
U sklopu ovog kontinuiranog nastojanja da se ospori Firerovo nasleđe, “Knack” se nada će sprovesti DNK testove na fragmentu vilične kosti i komadima krvave odeće koja je pronađena u bunkeru u Berlinu u kom je Hitler navodno počinio samoubistvo. Ruska vlada je ove predmete držala u svojoj arhivi od 1948. godine i nastavlja da garantuje njihovu autentičnost, uprkos kontradiktornoj studiji iz 2009. godine od strane američkih naučnika.
Od objavljivanja Knack članka 18. avgusta 2010-te, akademici su brzo istakli da to ne znači nužno da je čovek koji je inspirisao Holokaust bio Jevrej, Afrikanac ili kombinacija to dvoje.
Haplogrupa E1b1b teče i u drugi etničim grupama, a DNK analiza ostaje neegzaktna nauka. Ali jedna stvar po pitanju rezultata ove studije je sigurna, kako je to istakao Roni Dekorte, genetičar koji je dao intervju za Knack: “Hitler ne bi bio zadovoljan ovim.“.
Webtribune.rs